Režija: Maja Margareta Fabičević Glazba: Danijel Bajsić Kostimi: Marijana Hanževački Majstor rasvjete i tona: Željko Futač Bjelovarsko kazalište 2026.
Igraju: FILIP CRNIĆ-Semjon/Markiz LUCIJA SUBOTA-sobarica Daša JAN BRADIĆ-otac Veljkarov LENA ALEBIĆ-kćer Fjokla LARA SMRČEK-kćer Lukerija LEA BOSANAC-dadilja Vasilisa DANIJEL BAJSIĆ-računovođa Sidorka JAKOV KURTANJEK-prosac Hoprov MARKO PAVIČIĆ-prosac Tanjin TAJNA BAKAR KONFIC/MARINA MIKULANDI-sluškinja
Djelo Pouka kćerima poznatog ruskog basnopisca i komediografa Ivana Andrijeviča Krilova govori o odgoju i vrijednostima koje se prenose s roditelja na djecu. Radnja se odvija u Rusiji, gdje otac udovac daje povjerenje svojoj sestri koja pak angažira pouzdanu osobu ne bi li njegove kćeri, a njezine nećakinje, podučila manirama, kako da se ponašaju u društvu i kako da uspiju u životu. Na prvi pogled sve naučeno djeluje brižno i dobronamjerno. Međutim vrlo brzo uočava se da nije usmjereno na poštenje i iskrenost, nego na pretvaranje i prilagođavanje radi osobne koristi. Kćeri se potiče na divljenje svemu što je strano i na usvajanje stranog jezika, ponašanja i osobnosti. U procesu učenja svega što je strano (francusko), poništavaju sebe, svoje rusko porijeklo i svoj materinji jezik. Ta opčinjenost svime što je strano rezultira prezirom i gađenjem prema svemu i svakome, što je izvorno njihovo. Iako toga nisu svjesne, one same pasivni su primatelji, te simboliziraju mladu generaciju koja tek ulazi u društvo i oblikuje svoje stavove. „Pouka kćerima“ ima jasnu poruku: nije dobro živjeti samo radi vanjskog dojma i tuđeg mišljenja. Društvo često nagrađuje licemjerje i pretvaranje. Mlade uče kako da se prilagode i „snađu“, čak i ako to znači odustati od iskrenosti i sebe samih. Vanjski dojam često ima veću vrijednost od unutarnjih vrlina i temeljnih ljudskih vrijednosti. Djelo nas potiče da razmislimo kakve poruke primamo od drugih i kakve vrijednosti želimo slijediti u vlastitom životu. I danas, možda više nego ikad, vrlo aktualna tema, jer u suvremenom društvu sve više se susrećemo sa neizmjernim veličanjem vanjskog izgleda i dojma, silnom pretvaranju u nešto što nismo i želju za uspjehom pod svaku cijenu. Upravo zato smatramo da je ova predstava važna za mlađe generacije, ali i one starije.