Dušan Kovačević
RADOVAN III
Narodno pozorište Sombor u koprodukciji s „Grad teatar”- Budva
Dom kulture Bjelovar / Srijeda, 28.2. u 20:00

Režija: Vito Taufer
RADOVAN TREĆI - Ninoslav Đorđević
RUMENKA - Biljana Keskenović
GEORGINA - Marija Maša Labudović
KATICA - Danica Grubački
STANISLAV - Srđan Aleksić
JELENČE - Nemanja Bakić
KELNER - Lazar Nikolić
VASILIJE - Pavle Popović
VILOTIĆI - Dejan Pletikosić, Vladimir Broćilović, Stefan Varga, Dejan Vuković, Andrej Todorović

Pedesetogodišnjica
Umjetničkim djelima je potreban mir da bi razvila destruktivnu snagu, kaže Hajner Miler. Mislim da je snaga vizionarskog djela „Radovan Treći“ nakon točno pedeset godina priličnog mirovanja mnogo veća nego što je bila ikad. Slika današnjeg svijeta. Zato sam odlučio da komad igramo točno kako je napisan i, osim dva, tri broja, u tekstu nismo promijenili gotovo ništa...

Zavičaj
Likovi u našoj predstavi trebaju biti maksimalno fizički prisutni u prostoru, u tom svom bunkeru na dvadesetom katu, ni na nebu ni na zemlji. Maksimalno prezentni u svojoj tjelesnosti u akciji, u klinču neprekidnog Sizifovog rata sa samim sobom, s komarcima, među sobom, sa susjedima, s gravitacijom, sa svojim strahovima, sa svojim prošlim životima, sa svojim sadašnjim fantazijama i snovima o budućnosti...
Svi likovi su važni, Radovan Treći je samo dio tog suludog i divljeg organizma bez sadržaja, bez smisla - bez Zavičaja. To više nisu ljudi koji su ikad znali za zavičaj (možda Stanislav, a i on se ne sjeća više apsolutno ničega osim toga da je bilo najmanje četrnaest mrtvih na dobrim
svadbama). To su ljudi skroz-naskroz urbane otuđenosti. Zavičaj je u svijesti Radovana samo još jedna opasna i tvrdokorna fantazija, apstrakcija nerealna i besmislena kao njegov projekt tvornice koja bi trebala donijeti napredak bijednim i glupim seljacima i posao direktora rođaku. Tu sam planirao napraviti točku. Vesna, kojoj sam se kao dramaturgu obratio da lektorira, mi je rekla da fali završetak. Da izgleda kao da sam greškom izbrisao odlomak. Pa, citirajući Vesnu:

Kraj
„Napiši još par rečenica koje će biti neka finalna riječ, ne znam kako želiš zaokružiti sve... o tome kako u horor filmovima obično nema kraja nego uvijek ostane lebdijeti prijetnja da se sve ponavlja iz početka i da se nadamo da za slijedeću pedesetu godišnjicu ne bude kao sada, ali i da strahujemo da čovječanstvo možda neće ni postojati, jer će se Radovani razmnožiti!“